Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku dane u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gore navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

 
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, sukladno gore navedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i prema točki (c) ovog stavka, “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

Konstatirajući da je, prema poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izričito potvrdilo gore spomenute zaključke Vijeća za provedbu mira u nizu rezolucija, uključujući, na primjer, rezolucije 1247 (1999), 1423 (2002), 1491 (2003), 1551 (2004), 1575 (2004), 1639 (2005), 1722 (2006), 1785 (2007), 1845 (2008), 1895 (2009) i 1948 (2010);

Uzimajući u obzir, radi ilustracije, stavak 4. Rezolucije 1174 (1998) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. lipnja 1998. godine, prema kojem Vijeće sigurnosti, u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda “…ponavlja da je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje Aneksa 10 o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora i da u slučaju spora može davati svoja tumačenja i preporuke, te donositi obvezujuće odluke, kako god ocijeni da je neophodno, o pitanjima koja je obrazložilo Vijeće za provedbu mira u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine”;

S obzirom na to da je, prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine morao biti sazvan “najkasnije dvadeset dana nakon izbora kantonalnih zakonodavnih tijela”, te da su prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine kantonalna zakonodavna tijela bila obvezna izabrati delegate/izaslanike u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine “odmah po sazivanju kantonalne skupštine nakon izbora za kantonalne skupštine, a najkasnije mjesec dana nakon ovjere izbora”;

Uvjeren da se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine ne sprečava ni ovjeravanje mandata svih onih delegata izabranih radi omogućavanja djelovanja prethodno spomenute odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, niti se sprečava objavljivanje u relevantnim službenim glasnicima rezultata izbora provedenih u kantonalnim skupštinama;
Pozivajući se na Pravno mišljenje Ureda visokog predstavnika od 9. veljače 2001. godine o “tumačenju određenih odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i ustavâ kantonâ Bosne i Hercegovine” i tumačenja OHR-a od 15. siječnja 2007. godine, u kojim se, između ostalog, jasno navodi da Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine može održati svoju konstituirajuću sjednicu uz prostu većinu delegata izabranih od strane kantonâ, može usvajati zakone i započeti proces nominiranja delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dok će upražnjena mjesta u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine biti popunjena nakon što naknadni izbor bude potvrđen; 

 
Ističući da institucionalni mehanizmi predviđeni ustavima na kantonalnoj, federalnoj odnosno državnoj razini ne mogu biti paralizirani bojkotiranjem i da se u demokratskim sustavima Ustav mora tumačiti s ciljem da se osigura efikasno funkcioniranje institucija; 

Uzimajući u obzir da, gotovo pet mjeseci nakon što su objavljeni zvanični rezultati općih izbora iz 2010. godine u Bosni i Hercegovini, kantonalne skupštine Posavskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona i Kantona 10 nisu izabrale delegate u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine, što predstavlja očito kršenje Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine;

Zabrinut zbog toga što je neuspjeh kantonalnih skupština Posavskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona i Kantona 10 da ispune svoje ustavne i zakonske obveze spriječio konstituiranje Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine te stoga i uspostavljanje ključnih institucija Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine;

Podsjećajući da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira tražio od visokog predstavnika da poduzme aktivnosti posredovanja u nastojanju da se omogući formiranje organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine te da je Ured visokog predstavnika, uz punu potporu Vijeća za provedbu mira, poduzeo ove aktivnosti posredovanja u razdoblju između 9. i 16. ožujka;

Konstatirajući da je tijekom aktivnosti posredovanja Ured visokog predstavnika prezentirao kompromisni prijedlog, koji je dobio punu potporu od Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira kao i od niza drugih međunarodnih čimbenika u Bosni i Hercegovini, a kojim bi se omogućila uspostava široko utemeljene koalicije u Federaciji i omogućilo formiranje organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine; 

Žaleći što političke stranke koje su sudjelovale u aktivnostima posredovanja nisu uspjele postići dogovor o osnovu ovog kompromisnog prijedloga, uprkos slaganju po pitanju zajedničkog političkog programa i raspodjele velike većine viših izvršnih i zakonodavnih funkcija u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir da su konstituirajuću sjednicu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dana 17. ožujka 2011. godine sazvali delegati izabrani od sedam kantonalnih skupština;

Prisjećajući se da su Odluka o izboru predsjedateljice i potpredsjedateljâ Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o izboru predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i dopredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine i Odluka o potvrđivanju Odluke o imenovanju premijera/predsjednika, zamjenikâ premijera i ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koje su sve donesene 17. ožujka 2011. godine, bile naknadno objavljene u “Službenim novinama Federacije BiH” br. 12/11;

Svjestan činjenice da su najmanje dva zahtjeva u svezi s ustavnošću konstituirajuće sjednice Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i određenih akata koje je donio Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao i Odluke o izboru predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i dopredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine donesene 17. ožujka 2011. godine, podnesena Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, te da je na Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da se očituje u svezi sa svim takvim zahtjevima;

Konstatirajući da je, do očitovanja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine po ovom pitanju, imperativ da se očuva stabilnost i funkcioniranje institucija, pruži pravna sigurnost, te da se osigura neometano funkcioniranje organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine za dobrobit svih njenih građana;

Uzimajući u obzir da se dvjema odlukama koje je donijelo Centralno izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine na svojoj 21. sjednici, održanoj 24. ožujka 2011. godine, između ostalog, dotiču pitanja koja proizlaze iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i koja stoga mogu potpadati pod nadležnost Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, pa stoga izlaze izvan okvira Izbornog zakona Bosne i Hercegovine;

Uzevši u obzir i razmotrivši sveukupnost prethodno spomenutih pitanja, nakon obavljanja konsultacija s veleposlanicima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, visoki predstavnik ovim donosi sljedeći:

N A L O G

kojim se privremeno suspendiraju određene odluke Centralnog izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine donesene na njegovoj 21. sjednici, održanoj 24. ožujka 2011. godine, kao i svi postupci u svezi s prethodno navedenim odlukama

Članak 1.

Odluka Centralnog izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine donesena na njegovoj 21. sjednici, održanoj 24. ožujka 2011. godine, kojom se utvrđuje da izbori za Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu provedeni u svih deset kantona u skladu s odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, te da nisu bili ispunjeni uvjeti za njegovo konstituiranje, kao i svi postupci u svezi s navedenom Odlukom ovim se privremeno suspendiraju dok visoki predstavnik ne odluči drugačije.

Članak 2.

Odluka Centralnog izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine donesena na njegovoj 21. sjednici, održanoj 24. ožujka 2011. godine, kojom se utvrđuje da izbor predsjednika i dopredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine, izvršen Odlukom oba doma Parlamenta Federacije BiH br. 01,02-05-183/11 od 17.03.2011. godine, objavljenom u (“Službenim novinama Federacije BiH”, br. 12/11), nije proveden sukladno Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine i prema kojoj se poništava izbor predsjednika i dopredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine, te utvrđuje da će se, nakon pravomoćnosti, ova Odluka objaviti u Službenom glasniku BiH, Službenim novinama Federacije BiH, Službenom glasniku RS i Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH, kao i svi postupci u svezi s navedenom Odlukom ovim se privremeno suspendiraju dok visoki predstavnik ne odluči drugačije.

Članak 3.

Ovaj Nalog donosi se na osnovu međunarodnog mandata visokog predstavnika i ne donosi se supstituiranjem bilo kojeg domaćeg organa vlasti. Nalog će imati prvenstvo u odnosu na bilo koje nekonzistentne odredbe bilo kog zakona, propisa ili akta, bilo postojećeg, bilo budućeg. Ovaj nalog izravno se primjenjuje i nije potrebna nijedna dodatna radnja radi osiguranja njegovog pravnog dejstva.

Članak 4.

Ovaj Nalog stupa na snagu odmah i objavljuje se na službenim internetskim stranicama Ureda visokog predstavnika.
Ovaj Nalog objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i “Službenim novinama Federacije BiH”.

Sarajevo, 27. ožujka 2011.                                              Dr.Valentin Inzko

                                                                                        Visoki predstavnik